уторак, 31. март 2009.

"Hton EP" - Neo-folk parada Maršala Tita

30.03.2009
HTON – Hton


Izvođač: Hton
Album: Hton (EP)
Izdavač: Slušaj najglasnije
Godina izdanja: 2009.

Neo-folk parada Maršala Tita


Naslovi:
1.# # #, 2.Časovničarstvo pt.2, 3.Marjena, 4.Linda Kasabian, 5.Marshal Tito's parade


HTON, Vojvođanski band koji je osnovan 2004. startao je kao duet Igor Devića (vokal, gitara, bas) i Ljubiše Jojića (gitara), te im se nakratko pridružila Tijana Starković (violina, ex-Paniks).

Rade na vrlo poznatoj relaciji Subotica – Novi Sad/ Ujvidek (uz dodatak Bačke Topole) koja je iznjedrila cijeli niz veoma kvalitetnih indie-pop i post-rock imena, a kada su se 2007. preselili u Novi Sad, počinju raditi kao klasičan trio uz bubnjara Ozren Lazića.  Prisutni su i na onoj odličnoj akustičnoj kompilaciji Edvard Halasa «Putnik» (2008, Slušaj najglasnije) sa skladbom «# # #» koja je uvodnik u ovaj albumčić ili bolje rečeno mini-album, pa i EP koji iznosi svega nepunih 27 minuta.

Glazba im je odlična, poluakustična neo-folk svirka s odličnim uvodnikom i završetkom, ali tekstovi su na engleskom jeziku koji odmah čini jednu veliku barijeru između široke publike i njih. U samom početku 'otpile' veliki dio publike (poput zagrebačke Heroine) i krenu u svoju avanturu letargije i preblagog indie-rocka.

Iskreno govoreći, ovo je sjajna glazba koju su Hton napravili, ponekad prenježna i previše letargična, ali imaju odličan završni minimalistički neo-folk 'pionirski-koračnica' komad «Marshal Tito's parade» kojeg se ne bi posramio niti Galaxy 500 (pa i Pale Saints) u trajanju od skoro 9 minuta psihodelične minimalistički orijentirane glazbe na prototipu Velvet Underground. Kompozicija je odlična i pokazuje kako nova generacija rođena nakon smrti Josip Broza doživljava svijet oko sebe u ex-Yu. Doduše, Hton pokazuje to sa strogom disciplinom uz discplinirani ritam odnosa ritmički valjajućeg bas bubnja (skoro pa techno bas-pedala), akustičnog ritma gitare i neprekidnim minijaturama gitare.

Ovo je bez ikakve sumnje, hit ovog albuma. Dugačak je, ali sjajan komad.

I prisjećam se sjanih bandova koji su svirali na sličan način – Ride, The Fall, The Velvet Underground... Prvi broj «# # #» je pravi neo-folk komad u stilu mađarskih Sturmast (melodijski i gothica Joy Division), sjajna je kompozicija kao i spomenuta završna «Marshal Tito's parade», dok su «Marjena» i «Linda Kasbian» gotovo nepotrebni komadi koji se nikako ne mogu mjeriti  s prve dvije navedene kompozicije. Onako, blago rečeno, one su u rangu Marshmallows negdje dok je imao nekih 18-19 godina.

Ma, ponekad si razmišljam čisto seljački – zakaj ovakav kvalitetan post-rock/neo-folk band ne pjeva na mađarskom jeziku koji je pun vokalnih složenica i stalnog sistema suglasnik-samoglasnik s rijetkim riječima koje sadrže dva suglasnika jedan za drugim (primjerice Szekesfehervar). Mađarski je strašno pjevan jezik kojeg indoeuropljani nikako ne mogu skontati. Ja na sreću nekako, jer supruga mi ima mađarske korijene i jako dobro govori taj izuzetno melodičan jezik.

Od Hton tek treba tek očekivati prave skladbe...Uvodna «# # #» i «Marshal Tito's parade» su odlične, od kojih ovu zadnje spomenutu stavljam na listu najboljih domaćih pjesama 2009. godine.

Naslovi: 1.# # #, 2.Časovničarstvo pt.2, 3.Marjena, 4.Linda Kasabian, 5.Marshal Tito's parade

Ocijena (1-10): 6
Horvi

http://www.glas.ba/?p=2&clid=3659&kadid=10017&otv=15&pg=

субота, 13. септембар 2008.

Kompilacija "Putnik" - Fini izbor opuštajućih skladbi ugodnih za slušanje

12.09.2008
Razni izvođači – Putnik

Izvođač: razni
Album: Putnik
Izdavač: Slušaj najglasnije
Godina izdanja: 2008.

Fini izbor opuštajućih skladbi ugodnih za slušanje
Naslovi:
1.WAVELENHTHS – A smile, 2.IVAN ČKONJEVIĆ – Train 6 a.m., 3.HTON - # # #, 4.VOLAND LE MAT – Putnik, 5.BALANS – November in june, 6.NINA & IZAE – Kristali, 7.JAZZMEENAH – Tonight, 8.MHZ – What I feel what I know, 9.HURRICANE BROTHERS – Cabiria, 10.BROKEN SHOES – Flower bird, 11.BAD TASTE – Monday blur, 12.MARKO RADIŠIĆ – Sad znam da si ti bio onaj pravi
Album "Putnik" kompilacija je koju je sastavio Edvard Halas iz Subotice sa ranijih "Slušaj najglasnije" izdanja i na njoj se nalazi uglavnom akustični izraz.
Ovdje je okupio 12 bandova i solo izvođača s područja Vojvodine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske koji prikazuju visoki stupanj kreativnosti u pogledu akustične i pripadajuće, uglavnom vrlo elegične i fine glazbe. Svi izvođači mahom imaju čvrsta rock uporišta s individualnim otklonima ka ambijentalnoj glazbi, post-rocku ili tradicionalnim baladama, te je kompilacija kao takva vrlo dobar presjek jedne zapostavljene scene koja postoji već dulji niz vremena i posljednjih sezona izlazi iz svojih skromnih underground okvira.
Snimci su na solidnom tehničkom nivou, no ovaj akustični predznak ne mora se striktno odnositi za dva prva instrumentala WAVELENHTHS – «A smile» i IVAN ČKONJEVIĆA – «Train 6 a.m.» (oba iz Beograda) koji sežu u domenu ambijentalnog post-rocka.
Po naslovu «Putnik» zagrebačkih VOLAND LE MAT čitava kompilacija je dobila ime s punom zaslugom jer je riječ o tipičnom unplugged sessionu gdje je osim akustičnih gitara korišten klavir, bas i uobičajena bubnjarska tehnika izvedbe ritma s metlicama, a mene osobno podsjeća na ležeran intelektualni jazz-soul pop stil Steely Dan.
Domaćin kompilacije Edvard Halas i njegov BALANS izabrali su instrumental «November in june» u vrlo elegičnom raspoloženju s elementima folka na gitari koja je odsvirana poput bisernice. Vrlo lijepa stvar.
NINA iz Zagreba, vlasnica jednog od nebeskih vokala poput Lidije Bajuk ovdje je prisutna s također elegičnom kompozicijom «Kristali» uz pratnju IZAE, po svemu sudeći trija u kome su dvije akustične gitare i violina. Tekst i vokal su veoma emotivni, a pomalo i frustrirajuće depresivni, te se u koncept kompilacije veoma dobro uklapaju. Novosadski JAZZMEENAH (kompozicija «Tonight») s ženskim vokalima na engleskom jeziku podsjetiti će na Stinu Nordestam i šteta je što skladba traje svega 2.21.

Voland Le Mat
Klasični akustični manirizam sadržan je u skladbi «Cabria» HURRICANE BROTHERS iz Zrenjanina i BAD TASTE iz Podgorice (pjesma «Monday blur») koji će zbog promuklog vokala i rock naboja mnoge podsjetiti na Kurta Cobaina iz vremena posljednjeg albuma Nirvane «Unplugged In NY», a ništa drugačiji stil ne pokazuju niti BROKEN SHOES iz Podgorice u naslovu «Flower bird», također na engleskom uz sitnu razliku što su akustičnu gitaru zamijenili električnom.
Elektronsku odstupnicu od akustičnog sadržaja albuma čini MHZ iz Novog Sada (pjesma «What I feel what I know») koji zvuči kao electro-pop kombinacija Radiohead i posve laganog post-techna.
Iznenađenje predstavlja meni posve nepoznati HTON iz Subotice s kompozicijom «# # #» koja posve odskače od uobičajenog stilskog akustičnog izraza i daleko je bliskija neo-folk/gothic izrazu poput kasnih Swans, Death In June ili cijele današnje retro struje (Sturmast, Cawatana, Luftwaffe...).
Za završetak kompilacije Edvard je izabrao MARKA RADIŠIĆA iz Beograda s lo-fi instrumentalom «Sad znam da si ti bio onaj pravi» koji je odsviran na akustičnu gitaru koja ispušta nekoliko sasvim jednostavnih akorda i odličnu svirku poduplanih melodija violine. Podsjeća na ono što radi zadarski Čopor...
Kompilacija je veoma lijepi i fini izbor opuštajućih skladbi koje nisu naporne za slušanje, te plijene svojim bogatstvom autorskih izraza gdje se Edvard Halas pokazao kao vrlo vješti režiser da sastavi nepretenciozan skup nekoliko različitih stilova kojima je glavna crta idila i prividni mir.
'Dalek sam i tih, za tebe. Vrijeme odlazi večeras, vrijeme uvijek šiba ravno. Ja sam putnik koji zna osvojiti vrijeme, a ti još gledaš onu stranu, ti još misliš da je važno... Nemaš pojma da sam ja promijenio ime. I mislit ću večeras na tebe, i pjevat ću večeras za tebe. Mijenjam gradove i sela, mijenjam poglede na život. Moja koža zna odoliti vjetru, odbijam prisutnost, želim uvijek nova mjesta, želim osvojiti kraj' (tekst naslovne «Putnik», Voland Le Mat).
Sve skupa, ovo je veoma lijepo kompilacijsko djelo koje se mora imati kao dokument vremena gdje su prisutni posljednji romantičari i impresionisti koji se ne bave borbom za goli život, agresijom i pornografijom. Barem ne na ovoj kompilaciji. Ovi umjetnici vole život i govore o njemu kroz razne aspekte.
Svaka čast autoru kompilacije. 

Ocijena (1-10): 9
/Horvi/

http://www.glas.ba/?p=2&clid=2581&kadid=10017&otv=15&pg=