"Hton EP" - Neo-folk parada Maršala Tita

30.03.2009

HTON – Hton

Izvođač: Hton
Album: Hton (EP)
Izdavač: Slušaj najglasnije
Godina izdanja: 2009.

Neo-folk parada Maršala Tita

Naslovi:

1.# # #, 2.Časovničarstvo pt.2, 3.Marjena, 4.Linda Kasabian, 5.Marshal Tito's parade

HTON, Vojvođanski band koji je osnovan 2004. startao je kao duet Igor Devića (vokal, gitara, bas) i Ljubiše Jojića (gitara), te im se nakratko pridružila Tijana Starković (violina, ex-Paniks).

Rade na vrlo poznatoj relaciji Subotica – Novi Sad/ Ujvidek (uz dodatak Bačke Topole) koja je iznjedrila cijeli niz veoma kvalitetnih indie-pop i post-rock imena, a kada su se 2007. preselili u Novi Sad, počinju raditi kao klasičan trio uz bubnjara Ozren Lazića.  Prisutni su i na onoj odličnoj akustičnoj kompilaciji Edvard Halasa «Putnik» (2008, Slušaj najglasnije) sa skladbom «# # #» koja je uvodnik u ovaj albumčić ili bolje rečeno mini-album, pa i EP koji iznosi svega nepunih 27 minuta.

Glazba im je odlična, poluakustična neo-folk svirka s odličnim uvodnikom i završetkom, ali tekstovi su na engleskom jeziku koji odmah čini jednu veliku barijeru između široke publike i njih. U samom početku 'otpile' veliki dio publike (poput zagrebačke Heroine) i krenu u svoju avanturu letargije i preblagog indie-rocka.

Iskreno govoreći, ovo je sjajna glazba koju su Hton napravili, ponekad prenježna i previše letargična, ali imaju odličan završni minimalistički neo-folk 'pionirski-koračnica' komad «Marshal Tito's parade» kojeg se ne bi posramio niti Galaxy 500 (pa i Pale Saints) u trajanju od skoro 9 minuta psihodelične minimalistički orijentirane glazbe na prototipu Velvet Underground. Kompozicija je odlična i pokazuje kako nova generacija rođena nakon smrti Josip Broza doživljava svijet oko sebe u ex-Yu. Doduše, Hton pokazuje to sa strogom disciplinom uz discplinirani ritam odnosa ritmički valjajućeg bas bubnja (skoro pa techno bas-pedala), akustičnog ritma gitare i neprekidnim minijaturama gitare.

Ovo je bez ikakve sumnje, hit ovog albuma. Dugačak je, ali sjajan komad.

I prisjećam se sjanih bandova koji su svirali na sličan način – Ride, The Fall, The Velvet Underground... Prvi broj «# # #» je pravi neo-folk komad u stilu mađarskih Sturmast (melodijski i gothica Joy Division), sjajna je kompozicija kao i spomenuta završna «Marshal Tito's parade», dok su «Marjena» i «Linda Kasbian» gotovo nepotrebni komadi koji se nikako ne mogu mjeriti  s prve dvije navedene kompozicije. Onako, blago rečeno, one su u rangu Marshmallows negdje dok je imao nekih 18-19 godina.

Ma, ponekad si razmišljam čisto seljački – zakaj ovakav kvalitetan post-rock/neo-folk band ne pjeva na mađarskom jeziku koji je pun vokalnih složenica i stalnog sistema suglasnik-samoglasnik s rijetkim riječima koje sadrže dva suglasnika jedan za drugim (primjerice Szekesfehervar). Mađarski je strašno pjevan jezik kojeg indoeuropljani nikako ne mogu skontati. Ja na sreću nekako, jer supruga mi ima mađarske korijene i jako dobro govori taj izuzetno melodičan jezik.

Od Hton tek treba tek očekivati prave skladbe...Uvodna «# # #» i «Marshal Tito's parade» su odlične, od kojih ovu zadnje spomenutu stavljam na listu najboljih domaćih pjesama 2009. godine.

Naslovi: 1.# # #, 2.Časovničarstvo pt.2, 3.Marjena, 4.Linda Kasabian, 5.Marshal Tito's parade

Ocijena (1-10): 6

Horvi

http://www.glas.ba/?p=2&clid=3659&kadid=10017&otv=15&pg=